Tema ovogodišnjeg međunarodnog dana žena vrti se oko inkluzivnosti, cilja koji je još uvijek daleko od naše trenutne stvarnosti. Žene su se kroz historiju ujedinjavale u solidarnosti, kako bi se borile za svoja prava. Ipak, ove godine smo razotkrili neke teške istine koje više ne možemo ignorisati. Prava inkluzivnost, po mom mišljenju, uključuje stvaranje okruženja u kojem je svaki pojedinac cijenjen, poštovan i prihvaćen. Pitanje koje moramo sebi postaviti je: Da li su palestinske žene istinski uključene u viziju inkluzivnosti koju zagovaramo? Zaustavimo se da razmislimo o preprekama s kojima se suočavaju žene u Palestini i zapitajmo se da li su naše proslave inkluzivnosti zaista održive u njihovim izazovima.
Na ovaj Međunarodni dan žena, žene u Gazi nose teret sukoba i podnose nezamislive teškoće. Ministarstvo zdravlja Gaze kritiziralo je šutnju međunarodne zajednice, pripisujući to uslovima koje doživljavaju palestinske žene. Ova godina je bila posebno poražavajuća za palestinske žene, obilježena agresijom i zločinima kojima svjedočimo od oktobra. To uključuje ubistva, sistematska zatvaranja i slučajeve nasilja, dok izraelske snage krše prava palestinskih žena kroz različite kontekste.
Zaista izaziva bijes svjedočiti nedostatku potrebne pažnje od strane feministkinja, posebno uzimajući u obzir zločine koje su palestinske žene pretrpjele. Otkako je počeo napad Izraela na Gazu, prijavljeno je nevjerovatnih 9.000 smrtnih slučajeva žena, sa prosjekom od 63 ubijene žene dnevno, ostavljajući porodice razbijene, a zajednice razorene. Iza ove statistike stoje prave žene, svaka sa svojom pričom o boli i borbi. Preko 23.000 povrijeđenih žena su majke, kćeri i sestre, čiji su životi zauvijek promijenjeni nasiljem i sukobima. Još hiljade drugih žena je nestalo, ostavljajući za sobom porodice koje očajnički traže odgovore. Pola miliona raseljenih žena primorano je da iznova grade svoje živote, boreći se sa traumama raseljeništva i gubitaka.
Ćutanje zapadnih feministkinja pred ovom patnjom nije samo pitanje moralne savjesti, već i politički neuspjeh! Trudnice u Gazi ostaju bez pristupa vitalnim zdravstvenim uslugama, primorane da iznesu novi život na svijet u nezamislivo teškim okolnostima. Zatvaranje medicinskih ustanova znači da neke žene moraju podnijeti porođaj bez odgovarajuće njege, rizikujući svoje živote i živote svojih beba.
Nedostatak neophodnih resursa doveo je žene do krajnjih granica, rizikujući svoje živote da bi rodile bez adekvatne medicinske njege, anestezije ili ublažavanja bolova. Trudnice se suočavaju sa povećanim rizikom od komplikacija, stresom izazvanih pobačaja i rađanja mrtvorođenih beba, a pristup sanitarnim proizvodima se također smanjuje. U Gazi, žene se bore da pronađu hranu i vodu za svoje porodice, suočavajući se s izazovima gladovanja i oskudice uzrokovane opsadom koja je u toku. Međutim, nevolja palestinskih žena seže daleko od zdravstvene zaštite i nesigurnosti obezbjeđenja hrane. Stotine njih su pritvorene i podvrgnute silovanjima i neopisivom nasilju od strane izraelskih snaga, uskraćena su im osnovna prava i dostojanstvo.
Nije li ovo teška nepravda prema ženama koja zahtijeva našu najveću pažnju, bijes i osudu? Kako neko može tvrditi da je feministkinja dok zatvara oči pred, ili još gore, opravdavajući genocidne akcije moćne države nad ranjivom populacijom zarobljenom u zatvoru na otvorenom? Svakog dana ove su žene podvrgnute novim dubinama patnje, ali one koje se izjašnjavaju kao feministkinje ostaju šokantno šutljive. Krajnje je vrijeme da se suprotstavimo ovom licemjerju i ustanemo u znak solidarnosti sa ženama Gaze, zahtijevajući pravdu i okončanje njihove nepodnošljive situacije.
„Kao da feministički gnjev i moć selektivno podižu glas za pitanja koja se uklapaju u izrazito zapadnjački narativ oslobođenja – ostavljajući druge, poput onih u Palestini, u sjenci“, kaže Maryam Aldossari, istraživačica sa Univerziteta u Londonu, o toj nejednakosti. Gore navedeno podcrtava mogućnost da zapadni feminizam ne može biti ništa drugo do fasada. Oni koji su to slijepo prihvatili mogu se osjećati prevarenim. S pravom su optuženi za iskazivanje selektivnog bijesa i primjenu dvostrukih standarda, osim ako se to ne uklapa u njihov narativ o oslobođenju ili kada je u skladu s geopolitičkim agendama. Ovo licemjerje je evidentno kada pogledamo njihov strastveni aktivizam za neke ciljeve, a ipak ostaju ravnodušne prema patnji palestinskih žena. Međutim, cijeli svijet mora zasigurno shvatiti da volja i duh Palestinke neće biti slomljeni okrutnošću cionističkog neprijatelja.
Ako iskreno prihvatimo duh inkluzivnosti, onda to nije samo pitanje proslave – feministička je dužnost progovoriti. Moramo zahtijevati hitan humanitarni prekid vatre, osiguravajući sigurnost svih onih koji su zahvaćeni sukobom. Ključno je osigurati održiv i neograničen humanitarni pristup za pružanje osnovne pomoći, uključujući hranu, vodu, gorivo i zdravstvene zalihe. Ovo je razmjer aktivnosti koje su potrebne da se istinski odgovori na potrebe žena u Palestini, a naša je odgovornost da budemo solidarni i da to i ostvarimo.