Piše: Dženita Mušinbegović
Ono što me uvijek iznova fascinira iz života ashaba, te najbolje generacije ljudi jeste njihova ambicioznost i želja za uspjehom na svim mogućim poljima djelovanja. Dovoljno bi bilo da Poslanik a.s. nešto predloži i da ih time automatski pokrene na akciju i u njima probudi takmičarski duh. Lijenost, pasivnost i indolentnost nije bila česta pojava u vrijeme prvih muslimana. Ashabi i ashabijke su se takmičili ko će se prvi odazvati pozivu na hajr, ko će više uložiti i žrtvovati na Allahovom putu za opću dobrobit zajednice. Svako je davao prema svojim mogućnostima i onoliko koliko mu je srce bilo veliko. Znali su plemeniti ashabi i ashabijke da trgovina sa Uzvišenim Allahom nikada neće izdati i da je u njoj zarada zagarantovana.
Uloži trud tamo gdje je profit siguran
Iako je humanost urođena u svakome od nas u stvarnosti je realiziramo shodno našoj spoznaji, razumijevanju i jačini imana. Što smo imanski jači u nama raste želja da svaku svoju aktivnost usmjerimo ka postizanju Allahovog dž.š. zadovoljstva. Što smo svjesniji prolaznosti ovoga svijeta umanjuje nam se želja za gomilanjem suvišnog imetka, a povećava želja za udjeljivanjem. Mnogo je primjera iz života Poslanika a.s. kojima je na divan i jednostavan način pokazivao šta se postiže udjeljivanjem. Aiša r.a. pripovijeda: ”Jednom prilikom zaklali smo ovcu, pa je Vjerovjesnik a.s. upitao: ’Šta je od nje ostalo?’ Odgovorih: ’Ostala je samo plećka’, a Poslanik a.s. reče: ’Ostalo je sve osim plećke.’” (Tirmizi) Ovim odgovorom Poslanik a.s. je želio kazati da nam istinski pripada samo ono što udijelimo i da ćemo za to postići ahiretsku nagradu. Ovim i sličnim primjerima Plemeniti Poslanik a.s. podsticao je na udjeljivaje u svim mogućim stanjima; u obilju i oskudici, ratu i miru, zdravlju i bolesti.
Nakon što je objavljen ajet iz sure El-Hadid: “Ko će Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogustruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio” ashab po imenu “Ebu Dehdah el-Ensari upita: ‘O Allahov Poslaniče, zar Allah, dž.š., od nas traži zajam?’ -Poslanik odgovori: ‘Da Ebu Dehdah’, a on reče: ‘Daj mi svoju ruku Allahov Poslaniče’ – onda kaže da mu je pružio ruku, a ovaj je rekao: ‘Evo, ja mom Gospodaru dajem kao zajam svoju plantažu.’ A on je imao plantažu u kojoj je bilo 600 palmi i njegova supruga u njoj i djeca. Ebu Dehdah tada zovnu svoju suprugu: ‘O Ummi Dehdah!’ – ‘Odazivam ti se’, odgovori ona, zatim joj reče: ‘Iziđi, ja sam već dao plantažu u zajam Uzvišenom Gospodaru.'” A u drugom rivajetu kaže se da je ona njemu rekla: “Veliki si dobitak zaradio ovom trgovinom, o Ebu Dehdah.” Iznijela je sa posjeda svoje stvari i svoju djecu, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “Koliko li je mnogobrojnih grozdova u Džennetu za Ebu Dehdaha”, a u drugom predanju: “U Džennetu će biti Ebu Dehdah i dobiti neobičnu palmu čije će žile biti od bisera i dragog kamenja.” Ovi slični primjeri iz života plemenitih ashaba ne mogu čovjeka ostaviti ravnodušnim. Koji je to stupanj i velična imana i čistog srca pa da Uzvišeni Allah spusti ajet i obejani njihovu širokogrudnost i iskren nijet!
Kada je Allah, dž.š., objavio ajet: “Nećete zaslužiti nagradu (tj. Džennet) sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.” ( Ali Imran, 92) došao je ashab Ebu Talha, koji je u Medini posjedovao najviše palmi, i rekao: -Allahov Poslaniče, najdraže od moga imetka mi je bašča (palmovnik) Bejruha. (Ova bašča se nalazila u blizini Poslanikove a.s. džamije i on je u nju često ulazio da bi se napio vode.) -Nju dajem kao sadaku u ime Allaha. Nadam se da ću za to od Allaha dobiti nagradu, pa je ti, o Allahov Poslaniče, iskoristi u ono na šta ti Allah ukaže.” Tada je Poslanik a.s. rekao: “Čestitam ti, to je imetak koji će ti donijeti mnogo koristi (i hajra).” (Muttefekun alejhi)
Ne veži srce za prolazno
Široka je lepeza dobročinstva koje možemo svakodnevno činiti. Veliko je polje djelovanja na kojemu možemo zasijati razne vrste sjemena čije plodove možemo ubirati još na ovom svjetu, a na Ahiretu će sigurno imati puno veću vrijednost. Ljudi su danas, na žalost spremni na kritike i osuđivanja drugog prije nego na promjene u svome ponašanju. Umjesto kritikovanja drugog i primjećivanja tuđih propusta lijepo bi bilo krenuti od sebe i raditi na popravljanju svoga stanja. Zato se trebamo truditi da naša djela govore umjesto nas;
- Ne moraš imati plantažu ili njivu da bi je uvakufio i stekao nagradu, ali možeš udijeliti sadaku od viška kojeg posjeduješ.
- -Ne moraš izgraditi džamiju, ali joj možeš hizmet činiti na mnogo drugih načina.
- Umjesto kritikovanja i osuđivanja, pokreni se. Neka tvoje ponašanje oslikava profil pravog vjernika.
- Ako nisi u stanju svakodnevno onda povremeno posjeti džamiju u svom džematu.
- Obraduj djecu koja pohađaju mektebsku nastavu, tako što ćeš ih počastiti slatkišima, darovati im pribor, edukativni materijal i sl.
- Usisaj džamijski prostor, obriši prašinu, presloži knjige.
- Očisti abdesthanu, doniraj tečni sapun, ubruse, metlu, miris…
- Ako ima prostora u dvorištu džamije zasadi neki cvijet ili sadnicu koja će ti osigurati trajnu sadaku.
Sve nabrojano su “sitnice” koje ti mogu pribaviti ogromne sevape za koje ćeš možda i zaboraviti, ali Allah na njih ne zaboravlja. Znaj da Allah ne zaboravlja!Neka te motivišu ove kur'anske riječi:
“Na dan kada budeš vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: “Blago vama danas: džennetske bašče kroz koje teku rijeke u kojima ćete vječno boraviti – to je veliki uspjeh!” ( El-Hadid 12)
Gospodaru naš uputi nas na puteve dobra, da o dobru mislimo, dobro činimo i dobrom pozivamo.
Sačuvaj nas lijenosti, nemarnosti, škrtosti i od svega onoga što će umanjiti našu volju da budemo od koristi sebi i ljudima oko sebe! Amin!